U subotu, 27. srpnja 2024. godine svečano je obilježen Dan branitelja Općine Sunja. Tom prilikom s posebnim smo se ponosom prisjetili svih branitelja i civilnih žrtava koji su dali živote za slobodu naše domovine na „sunjskom bojištu”.
U duhu djelovanja Kulturno-povijesnog centra i očuvanja sjećanja na Domovinski rat, potaknuti inicijativom ratnih i poslijeratnih prijateljstava, u Vijećnici Općine Sunja ravnatelj Kulturno-povijesnog centra Sisačko-moslavačke županije Ivica Valent, prof. uručio je Povelju zahvalnosti dvojici stranih državljana, Dancu Keldu Rasmussenu te Litvancu Vitalijusu Kuznecovasu. Povelja zahvalnosti uručena im je kao zahvala za doprinos hrvatskom narodu kako u vrijeme Domovinskog rata, tako i u mirnodopskom vremenu. Oba dobitnika Povelje zahvalnosti bili su pripadnici Mirovnih snaga Ujedinjenih naorda UNPROFOR-a u vrijeme Domovinskog rata te su svoju zadaću vršili na okupiranim područjima Banovine i Pounja te na području nikad osvojene Sunje. Svojim aktivnostima iskazali su se humanitarnim radom i spašavanjem života civila te su vrlo brzo postali istinski prijatelji hrvatskog naroda. Da ratna prijateljstva i dalje traju svjedoči činjenica da su oba dobitnika Povelje zahvalosti u svojim govorima istaknuli kako je Hrvatska njihova druga domovina, Hrvatsku posjećuju redovito, a na samoj svečanosti goste su činili upravo njihovi hrvatski prijatelji.
Prvi dobitnik Povelje zahvalnosti Keld Rasmussen u vojnu misiju u Republiku Hrvatsku kao profesionalni vojnik Oružanih snaga Kraljevine Danske došao je početkom travnja 1992. godine te je kao vojnik u sastavu bojne iz Kraljevine Danske na dužnosti izviđača boravio do početka studenog 1994. godine. Kao takav djelovao je na okupiranim područjima Republike Hrvatske (današnji prostor Općina Majur, Hrvatska Dubica, Sunja i Dvor te grada Hrvatske Kostajnice i grada Petrinje).
Drugi dobitnik Povelje zahvalnosti Vitalijus Kuznecovas Vito u Republiku Hrvatsku došao je u UNPROFOR-ovu misiju UNCRO u kolovozu 1994. godine i u istoj je boravio do sredine kolovoza 1995. godine. Svoje vojne dužnosti obnašao je na užem i širem području Sunje te u to vrijeme okupiranim područjima današnje Općine Majur i grada Hrvatske Kostajnice. Za vrijeme boravka u vojnoj misiji u Republici Hrvatskoj naučio je hrvatski jezik, kojeg razumije i govori kao materinji jezik. Spletom okolnosti u vojno-redarstvenoj operaciji „Oluja“ 1995. godine izgubio je kontakte sa svojim hrvatskim prijateljima. Nakon dvadeset godina, 2015. godine kontakti su ponovno uspostavljeni što se pokazalo itekako značajno, kako u vojnom, tako i u ljudskom smislu te od interesa za Republiku Hrvatsku i Sisačko-moslavačku županiju. Naime, od kraja 2017. do 2023. godine u Republici Litvi u Vojnoj misiji NATO-a sudjelovali su, uz vojnike iz više zemalja članica NATO-a, i pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske, s kojima se Vitalijus Kuznecovas iznimno povezao, a koji su sudjelovali na ovoj svečanosti.
Oba dobitnika Povelje zahvalnosti višestruko su odlikovani vojnim odličjima u svojim zemalja te odličjima Ujedinjenih naroda i NATO-a.
