Otvorenje izložbe studentskih radova nastalih u okviru suradnje Kulturno-povijesnog centra Sisačko-moslavačke županije i Tehnološko-tehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu okupilo je dragu publiku, studente i autorice radova koji su zajedno obilježili završetak jednog semestra istraživanja, eksperimentiranja i zajedničkog rada u tehnici cijanotipije. Izložba je rezultat kolegija Etnografski praktikum koji vodi izv. prof. art. Lea Popinjač, a u kojem su studenti kroz praktičan rad uz mentorstvo naše Voditeljice odjela baštine Martine Mladenović istraživali mogućnosti ove povijesne fotografske tehnike i njezinu primjenu u suvremenom umjetničkom izrazu.
Prisutnima su se na otvorenju obratili ravnatelj Kulturno-povijesnog centra Sisačko-moslavačke županije Ivica Valent te voditeljice projekta Lea Popinjač i Martina Mladenović uz vanjsku suradnicu Đurđicu Kocijančić, mag.ing.techn.text. U ime studenata okupljenima se obratila i Tereza Dabo, jedna od autorica radova, podijelivši osobno iskustvo rada na projektu – proces u kojem su se kroz cijanotipiju, tekstil i vlastite fotografske zapise ispreplitali svakodnevica, memorija i promišljanje baštine i identiteta. Svi su u svojim su govorima istaknuli važnost suradnje između kulturnih institucija i visokog obrazovanja te vrijednost procesa u kojem studenti kroz istraživanje materijala, prostora i tradicije razvijaju vlastiti umjetnički izraz. U publici se nalazio glavni i odgovorni motivator za znanje i praksu starih fotografskih tehnika i procesa, Miroslav Arbutina Arbe, majstor koji uz cijanotipiju vlada i ostalim povijesnim fotografskim procesima te svoje znanje nesebično dijeli, ali i štiti. Upravo je Arbe prošle godine stare fotografske procese zaštitio pri Ministarstvu kulture te ih upisao u Registar kulturnih dobara RH u području nematerijalne baštine. Večer su uveličale i drage nam izaslanice župana i gradonačelnika, Sanja Tomašinec i Dragana Čubrilo Bila.
Svečanu atmosferu otvorenja dodatno je obogatio nastup etno zbora Merak s voditeljicom Arijanom Šmit, koji njeguje i izvodi tradicijske napjeve različitih krajeva Hrvatske, ali i cijelog svijeta. U njihovoj su se interpretaciji ispreplele pjesme i napjevi Dalmacije, Međimurja, Slavonije, Istre, te jedna radosna afrička pjesma, stvarajući glazbeni okvir koji je na poseban način pratio tematski sloj izložbe posvećen baštini, identitetu i zajedničkom iskustvu.
Izložba, koju možete pogledati do 30. ožujka, okuplja radove studenata nastale kroz istraživanje identiteta i tradicije u suvremenom vizualnom kontekstu, a organizirana je u dvije povezane cjeline. Obje nastaju iz istog polazišta – promišljanja kako se tradicijski motivi, osobna iskustva i svakodnevni predmeti mogu prenijeti u suvremeni umjetnički medij cijanotipije.
Prva cjelina, Blueprint jedne mladosti, sastavljena je od šezdesetak manjih komada tkanine na koje su studenti otiskivali fotografske negative iz vlastitog studentskog života. Pojedinačni fragmenti – prizori svakodnevice, studiranja, druženja i prostora u kojem provode svoje dane – spojeni su u zajedničku tekstilnu cjelinu koja funkcionira kao kolektivni vizualni zapis jedne generacije. Patchwork tako postaje svojevrsni kolektivni dokument studentskog života, u kojem se osobna iskustva susreću i spajaju u zajedničku sliku vremena provedenog na studiju. Fotografija, svjetlo i tekstil u tom se procesu stapaju u jedinstvenu površinu sjećanja, u kojoj svaki fragment nosi osobnu priču, ali tek u cjelini dobiva šire značenje. Za skladnu i impresivnu cjelinu smo posebno zahvalni Đurđici Kocijančić koja je na šivaćoj mašini povezala svih 50-tak cijanotipijskih radova tj. kvadratića odabravši narančasti konac kao divni komplementarni kontrast cijan tonu plave boje radova.
Druga cjelina izložbe okupljena je pod nazivom Plavo kao trag – pregača kao identitet i donosi individualne radove studentica V. godine studija Dizajn tekstila Dore Bužić, Tereze Dabo, Petre Ivande, Veronike Mušure i Leonarde Šabarić. Pregača, kao zaštitni odjevni predmet i simbol svakodnevnog rada, u ovom kontekstu postaje nositelj osobnih i kulturnih značenja. Površina tkanine pretvara se u prostor vizualnog zapisa u kojem se susreću tradicijski motivi, obiteljske memorije, tekstilni uzorci, predmeti iz svakodnevice i osobne priče autorica. Kroz eksperimentiranje s fotogramima crteža, tekstila, fotografija i osobnih predmeta, studentice razvijaju vlastite koncepte koji tradiciju ne promatraju kao statičan sustav, nego kao živi materijal otvoren reinterpretaciji.
Radovi u ovoj cjelini svjedoče o različitim pristupima temi identiteta: od istraživanja ženskog tijela i društvenih normi, preko simbolike čipke i transformacije, do osobnih obiteljskih sjećanja, rukotvorina i svakodnevnih rituala. Pregača tako postaje mjesto susreta tradicije i suvremenosti, ali i prostor u kojem se osobni identitet može ispisivati kroz svjetlosni trag cijanotipije.
Susret publike, studenata i mentora potvrdio je vrijednost projekta koji kroz umjetničku praksu povezuje obrazovanje, baštinu i suvremeno stvaralaštvo. Izložba tako predstavlja završnu etapu jednog intenzivnog istraživačkog procesa, ali i početak daljnjeg dijaloga između studenata, institucija i publike. Kroz plave otiske cijanotipije, tekstil i osobne priče autora, pred posjetiteljima se otvara slojevita slika mladosti, identiteta i prostora koji ih oblikuje.
Radno vrijeme naših Galerijskih prostora je radnim danom od 15 do 19 sati, izložba je otvorena do 30. ožujka.
Za kraj sjajne večeri pobrinula se i izlanica župana Ivana Celjaka prof. Sanja Tomašinec koja je studentice provela svojom izložbom kuhinjskih zidnjaka Niti ljubavi, postavljenom na katu naših galerijskih prostora u Rimskoj 19.
