Prva Monodrama Vida Bešlića izvedena u petak, 6. ožujka 2026. u Galerijskim prostorima KPC SMŽ vodi gledatelja kroz osobito oblikovano scensko putovanje u kojem se osobna introspekcija isprepliće s kolektivnim iskustvom prostora i vremena. Glavni protagonist ulazi u svojevrsnu vremensku crvotočinu i prolazi kroz različita razdoblja Banovine – prijeratno, poslijeratno, prijepotresno i postpotresno. Na tom putu osluškuje nagovještaje bolesti, pandemije i potresa, slutnje kraja, ali i mogućeg novog početka. Kroz slojevitu dramaturgiju predstava otvara pitanje odnosa pojedinca i krajolika koji ga oblikuje, propitujući kako prostor djeluje na ljudsku sudbinu i kako se pojedinac snalazi u okolnostima koje ga nadilaze.
Scenska izvedba donosi spoj glasa, glazbe, pokreta i poezije, gradeći izražajan scenski prostor u kojem se vrijeme presavija, a pogled u prostor postupno postaje pogled u vlastitu nutrinu. U takvom scenskom jeziku Banovina se ne pojavljuje samo kao geografski prostor, nego i kao emocionalni i simbolički krajolik, obilježen iskustvima gubitka, promjene i trajanja.
Bešlićeva prva monodrama počiva na eksperimentu kao analitičkom postupku koji proučava uzročno-posljedične odnose. Predstava funkcionira poput scenskog pokusa koji nastoji pronaći odgovore na pitanja zašto se određeni događaji ponavljaju, što jedan krajolik čini tragičnim, a njegove stanovnike junacima. Upravo kroz takav pristup razvija se ideja antiputopisa: putovanja koje naizgled vodi kroz prostor, ali zapravo vraća gledatelja u središte vlastitog iskustva. U dramskoj umjetnosti antiputopis uspijeva onda kada publika shvati da zapravo nikada nije napustila mjesto promatranja – nego je ostala u samom središtu onoga što se na sceni odvija.
Forma monodrame posebno naglašava tu intimnost susreta između izvođača i publike. Kao kazališna forma koja počiva na jednom izvođaču, monodrama zahtijeva iznimnu koncentraciju scenskog izraza te oslanjanje na glumačku prisutnost, glas, pokret i ritam kao glavne nositelje značenja. Upravo zato takva izvedba često poprima karakter izravnog dijaloga s publikom, stvarajući osjećaj bliskosti i zajedničkog promišljanja tema koje predstava otvara.
Nakon izvedbe uslijedio je razgovor s publikom u kojem je glumac sjeo među gledatelje, čime je dodatno naglašena ideja zajedničkog prostora razmjene. Razgovaralo se o procesu nastanka monodrame, glumačkom pristupu i motivima koji prožimaju djelo – odnosu čovjeka i prostora, iskustvu katastrofe, ali i mogućnostima umjetnosti da kroz osobnu priču progovori o kolektivnoj memoriji. Publika je imala priliku postavljati pitanja i podijeliti vlastite dojmove, a susret je završio u atmosferi otvorenog dijaloga koji je produbio doživljaj predstave i njezinih tematskih slojeva.
Čestitamo mladom glumcu na Prvoj monodrami i želimo mu uspjeh u daljnjem radu i stvaranju.
Vid Bešlić rođen je u Petrinji (24. 6. 2000). Završio je Prvu osnovnu školu u Petrinji te jezičnu gimnaziju u Sisku. Završio je Glazbenu školu Frana Lhothe u Sisku: smjer gitara te solo pjevanje u klasi Marice Pernar. Tijekom osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja aktivno je sudjelovao u dramskoj i novinarskoj sekciji. Aktivno je djelovao s Kino klubom Sisak te Interpretacijskim centrom baštine Banovine. 2021. godine upisuje glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. 2023. godine osvaja Gorana za mlade pjesnike za zbirku „Ektoplazma“. 2025. godine završava prediplomski studij glume u klasi Joška Ševe. Dobitnik je nagrade Goran za mlade pjesnike 2023. godine za zbirku “Ektoplazma”.
Foto: KPC SMŽ