Kulturno-povijesni centar Sisačko-moslavačke županije u četvrtak, 15. svibnja 2025. godine s početkom u 18 sati u Galeriji Kulturno-povijesnog centra SMŽ (Rimska 19, Sisak) otvara izložbu „Marijan Glavnik – skulpture, reljefi, slike“.
Autor i kustos izložbe je Jurica Škofač. kustos povjesničar umjetnosti i voditelj Odjela kulture i općih poslova u Kulturno-povijesnom centru Sisačko-moslavačke županije.
Izložba je otvorena do 5. rujna 2025.
U godini 2025., kada se puni osma godina od smrti akademskoga kipara Marijana Glavnika, Kulturno-povijesni centar Sisačko-moslavačke županije njegujući sjećanje na ovoga velikoga umjetnika koji je svojim djelovanjem i neumornim stvaranjem u gradu Sisku ostavio neizbrisiv kako umjetnički, tako i ljudski trag, iznimno je važno pridodati još jedan prilog za razumijevanje i promicanje vrijednoga kiparova opusa. Temelj na kojem je zasnovan ovaj projekt izuzetno je velika ostavština u vlasništvu kiparovih nasljednika, sina fra Tomislava Glavnik i kćeri Ivane Glavnik, a koja se sastoji od nekoliko stotina skulptura, reljefa, crteža i slika. Potreba da se opet prezentiraju u galerijskom prostoru zapravo je zadatak ustanova u kulturi kako bi se ponovno stručnoj i široj javnosti ukazalo na Glavnikovu umjetničku ostavštinu. Stoga je prvenstveno umjetnička ostavština, ali i arhivska, fotografska i druga dokumentacija bila poticaj za novo sagledavanje umjetnikova opusa.
Akademski kipar Marijan Glavnik umjetnik je izuzetno bogata opusa koji je osobnu poetiku stvarao četrdeset godina – od prvoga javnog nastupa na izložbi u Koprivnici 1975. godine do posljednjega ciklusa Glagoljica u Sisku 2015. godine. U tom vremenskom razdoblju, koje obuhvaća njegovu umjetničko-stvaralačku djelatnost smještenu u povijesni okvir druge polovice 20 st. i prvoga desetljeća 21. st., oblikovan je Glavnikov svijet u mediju slike, reljefa i skulpture. Premda se Glavnikova formativna ruta odvijala u okruženju inovativnih tendencija i novih medija, on ipak ostaje dosljedan preciznim kiparskim postulatima. U toj se domeni kipar suvereno kretao i ostvario svoj vrlo vrijedan opus. Ista stvar je i u izboru tematike. Njegova tematska zaokupljenost kretala se između klasičnih, sakralnih, animalističkih, nadrealnih i životnih razmišljanja. Na izložbi su zastupljene skulpture u drvu iz ciklusa Ribe, gipsani reljefi iz ciklusa Ribe, gipsane skulpture iz ciklusa Animalizama i Glagoljica, gipsane skulpture iz ciklusa Aktovi, drvene skulpture Alati, Šiklja i Čamac. Na izložbi su izložena i sakralna djela iz ciklusa Raspeća i Sv. Kvirin.
Marijan Glavnik je rođen 22. srpnja 1950. godine u Virju, gdje je pohađao Osnovnu školu, a Školu primijenjene umjetnosti i Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Zagrebu (1976.). Prvu godinu studira u klasi prof. Želimira Janeša, a tu klasu, osim Marijana, činila su još četiri kipara i jedna kiparica: Peruško Bogdanić, Dragutin Grgas, Kuzma Kovačić, Žarko Violić i Ljiljana Tucaković, ud. Mujagić. Zanimljivost je kako su se članovi klase okupili na izložbi pod nazivom „Kiparska klasa ‘76“ u Galeriji Striegl 2007. godine. Godine 1984. odlučuje se za poziv samostalnog umjetnika te otvara u Sisku atelier, koji je postao mjesto umjetničkih izlaganja i sastajanja poklonika umjetnosti. Sudjeluje na brojnim samostalnim i skupnim izložbama. Uz umjetničko stvaralaštvo, osmišljava uporabne predmete, a posvetio se i uređivanju interijera. Autor je Križnog puta za crkvu Sv. Josipa Radnika u Galdovu, Sv. Mihaela u Crncu kraj Siska i dr. Javne skulpture postavljene su mu u Đurđevcu (Pijetao, 1981.), Petrinji (Spomenik pukovniku Predragu Matanoviću i svim poginulim braniteljima u obrani i oslobođenju Petrinje, 1997.), sisačkom Brzaju (Poljubac, 1987.), groblju Viktorovac (Križ poginulim hrvatskim braniteljima, 2001.), Petrinji (Spomen obilježje poginulim braniteljima, 2002.), Topolovcu (Spomenik poginulim braniteljima, 2007.), Cresu (skulptura fra Placida Cortesea, 2007.), Molvama (skulptura Uznesenja Blažene Djevice Marije, 2011., dva reljefa – spomen ploče graditeljima župne crkve, 2013., te arhitektu Franji Kleinu, 2014.), Komarevu (Spomenik palim braniteljima, 2012.). U njemačkom gradu Heidenheimu je 2005. godine postavljena javna skulptura pod nazivom Sisačka šiklja. Izlagao je na četrdesetak samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu te na skupnim izložbama. Preminuo je 31. kolovoza 2017. U ostavštini je ostavio više od nekoliko stotina skulptura, reljefa i slika.
