Sinoć je u Etnografskom muzeju u Zagrebu predstavljena naša etno bojanka “Selo moje, selo zavijato”, vezana za motive narodne nošnje sela Graberje kraj Petrinje. Večer je otvorila draga kolegica dr.sc. Željka Jelavić te riječ prepustila ravnatelju Kulturno-povijesnog centra Sisačko-moslavačke županije Ivici Valentu koji je pozdravio goste promocije, a među njima i saborsku zastupnicu Marijanu Petir te nas uveo u večer pjesme, zapisane riječi, motiva za bojanje i vrtloga emocija koje smo podijelili do kraja večeri. KUU „Seljačka sloga“ iz Graberja ima dugu, složnu i plodnu povijest svoje Udruge, osnovanu na načelima braće Radić te i danas u imenu nose dio najpoznatije krilatice Hrvatske seljačke stranke „Vjera u boga i seljačka sloga“.
O povijesti Udruge i njenim uvijek zapaženim uspjesima na nastupima govorio je njen predsjednik Joso Škrljac, a okupljeni članovi izveli su nekoliko pjesama na samom početku i kraju večeri. O etno bojanci i projektu koji je započet 2017. godine te bio vezan za Međunarodnu smotru folklora u Zagrebu, tada posvećenu Blagu baštine Banovine i Pounja govorila je autorica projekta i voditeljica Odjela baštine Martina Mladenović. Ovu etno bojanku bilo je vrlo lako napisati jer je jedna vrijedna graberčanka, Andreja Brkljačić Škrljac, za vrijeme studija napisala opsežan istraživački rad o usmenoj književnosti svog sela. Tako se u bojanci osim predstavljenih dijelova njihove predivne, rožama bogate, narodne nošnje nalaze i običaji, anegdote, zagonetke, brojalice vezane za njihovo selo i bližu okolicu koje je Andreja marljivo zapisivala uz kazivačice, bake iz sela koje su se tako prisjećale svojih djetinjstva i običaja koji su se donedavno njegovali i živjeli na Banovini, a danas pomalo izumiru. Andreja nam je pričala i kako je važno zapisati usmenu književnost jer i ona već pripada generaciji koja živi sve modernijim i bržim načinom života koji ne njeguje u potpunosti sve tradicije i običaje kao nekad.
Zadnji dio promocije bio je rezerviran za recezenticu etno bojanke o Graberju, ali i glavnu aktericu prve naše etno bojanke „Tko ima u što, lako se obleče“ vezanu za motive narodne nošnje sela Gornji Viduševac kraj Gline. Slavicu Crnković. Često kažemo kako je „svijet globalno selo“ i u našem slučaju se to baš lijepo pokazalo istinitim. Kako je Slavica rodom iz Graberja, dobila je, nadamo se, najljepšu zadaću da piše tekst o narodnoj nošnji svog sela Graberja, a puno te tradicije i ljubavi prenijela i u Gornji Viduševac nakon udaje za svog dragog Slavka. Kraj večeri i priče o selu zavijatom obilježile su duhovite anegdote i nestrpljenje govornika da dočekaju red na mikrofon jer je svatko od nas htio još nešto reći i podijeliti. A onda smo podijelili i bogato ukrašen te domaćim delicijama složen stol za zakusku te se do kraja večeri družili uz tople razgovore i pjesmu. Zahvaljujemo našem domaćinu, Etnografskom muzeju, Zagreb na divnoj večeri, dr.sc. Željki Jelavić na još jednoj uspješnoj suradnji te kolegici Nini Koydl na super fotografijama koje vam dočaravaju dijelić atmosfere.
